SLUŠNI APARATI
Uho i sluh
Uho i osjet sluha mnogi ne cijene dovoljno. Činjenica da uho čuje i razlikuje zvukove unutar čak 10 oktava, dok oko vidi valne duljine samo unutar jedne oktave, dovoljno govori o značaju osjeta sluha.
Zvuk koji čujemo zapravo je valno titranje zraka određenom frekvencijom. Uška koja služi kao prijamnik, pomaže nam i odrediti smjer dolaska zvuka. Zvuk ulazi u zvukovod i dolazi do bubnjića. Valno titranje zraka tjera bubnjić na titranje. Bubnjić možemo zamisliti kao elipsastu membranu koja odvaja vanjsko od srednjeg uha. U srednjem uhu nalaze se tri najmanje koščice ljudskoga tijela: čekić, nakovanj i stremen. Zajedno čine polužni sistem koji prenosi i pojačava titranje bubnjića u unutarnje uho.
U unutarnjem uhu nalazi se pužnica u kojoj je Cortijev organ, središte ljudskog osjeta sluha. Duž Cortijevog organa nalaze se osjetljive sitne dlačice, cilije, koje se gibaju ovisno o frekvenciji, tj. visini tona dolaznog zvuka. To gibanje uzrokuje pojavu elektriciteta koji se u obliku električnih impulsa prenosi slušnim živcem do centra za sluh u mozgu.
Binauralno slušanje, ili slušanje s oba uha, omogućuje nam odrediti iz kojeg smjera dolazi zvuk. Uz mogućnost izdvajanja, tj. koncentriranja na određeni zvuk u prostoru s više izvora zvukova i izrazitu preciznost pri razabiranju frekvencija zvuka (npr. lako primjetimo kako nam krivi ton u nekoj pjesmi odmah „zasmeta") možemo reći da naše uho zaista jest savršeni instrument.
Nažalost mnogi nemaju sreće da taj instrument savršeno radi cijeli život. Nemojte čekati i propuštati čitav niz predivnih trenutaka slušanja raznih životnih zvukova. Današnja slušna pomagala, uz brzi razvoj tehnologije, dostigla su takvu razinu da će Vam gotovo u potpunosti moći nadomjestiti prirodan osjet sluha.
Gubitak sluha
Oštećenja sluha možemo podijeliti u dvije skupine: nagluhost i gluhoća. Nagluhost je veće ili manje oštećenje sluha dok se gluhoćom smatra gubitak sluha u govornim frekvencijama (500 do 4000 Hz) veći od 93 decibela. Prema stupnju oštećenja sluha razlikujemo:
- uredan sluh - do 10 dB na uhu s boljim ostacima sluha u govornim frekvencijama
- sluh u fiziološkim granicama - od 11 do 26 dB na uhu s boljim ostacima sluha u govornim frekvencijama
- lakša (blaga) nagluhost - od 27 do 40 dB na uhu s boljim ostacima sluha u govornim frekvencijama
- umjerena nagluhost - od 41 do 60 dB na uhu s boljim ostacima sluha u govornim frekvencijama
- teška nagluhost - od 61 do 80 db na uhu s boljim ostacima sluha u govornim frekvencijama
- praktična gluhoća - od 81 do 93 dB na uhu s boljim ostacima sluha u govornim frekvencijama
Razlikujemo 3 vrste nagluhosti :
- konduktivna (provodna) nagluhost (hypoacusis conductiva) – oštećenje zračne i koštane vodljivosti zvuka. Mjesto oštećenja je u vanjskom ili u srednjem uhu, tj. otežano provođenje zvučnog vala u unutarnje uho. Uzroci su: začepljenje slušnog kanala ušnom masti, urođene malformacije vanjskog i srednjeg uha, ograničena pokretljivost bubnjića i slušnih koščica, ozljede srednjeg uha, upale uha, timpanoskleroza, otoskleroza, itd.
- perceptivna (zamjedbena) nagluhost (hypoacusis perceptiva) – poremećaj zamječivanja intenziteta i frekvencije slušne poruke. Uzroci su: upale unutarnjeg uha, Menierova bolest, izloženost buci, urođena nagluhost, staračka nagluhost, ozljede unutarnjeg uha, tumori slušnog živca, itd.
- mješovita nagluhost (hypoacusis mixta) – kombinacija konduktivne i perceptivne nagluhosti. Najčešće nastaje uslijed prelaska oboljenja sa srednjeg na unutarnje uho.
Slušna pomagala sastoje se od mikrofona, pojačala i slušalice. Ona funkcioniraju na principu prijenosa zvuka zračnom vodljivošću, a koristimo ih najčešće jer su i perceptivne nagluhosti najbrojnije. Mikrofon prima slušni signal kojeg pojačalo pojačava (i vrši digitalnu obradu signala kod današnjih slušnih pomagala), a slušalica obrađeni signal prosljeđuje u zvukovod prema bubnjiću. Obzirom na izgled i smještaj, razlikujemo 5 osnovnih skupina ovakvih slušnih pomagala:
NEUROTHOVA SLUŠNA POMAGALA
